Iza svake hospitalizacije od COVID-a ili statistike o smrti, pronaći ćete ljude kao što sam ja – članove porodice, prijatelje, kolege ili komšije. Sve nas koji ne možemo biti kraj samrtne postelje onih koje volimo, nas koji ćemo možda osjećati bol i krivicu do kraja naših života, neku vrstu post-traumatskog stresa.
Moj otac je bio hospitaliziran zbog COVID-19 u Kaliforniji. Mogli smo ga vidjeti preko video poziva, ali ne i lično posjetiti. Moj otac ne čuje dobro i loše prica engleski. U prošlosti prije Covida, kad je moj otac bio u bolnicu, mi smo uvijek bili s njim kako bi mu pomogli da razumije šta se dešava i kako se ne bi osjećao sam. Mnogo puta sam prespavala na neudobnim stolicama u bolnici. Ali, ovoga puta niko od nas nije mogao biti tu da ga utješi. Moj najveći strah bio je da bi on mogao umrijeti bez da ga držimo za ruku ili da ga zagrlimo, bez da zna da su oni koji ga vole u blizini. Čak i kada je ljudima dozvoljeno da posete nekoga pred sam kraj života, neće svi članovi porodice htjeti da posjete nekoga s Covidom jer ne mogu priuštiti da se zaraze Covidom.
Sretni ste ukoliko bolnica ima dobar Wi-Fi i ukoliko osoblje ima vremena da podesi uređaj za video poziv. Ponekada, neko od osoblja mora da upotrijebi svoj lični telefon.
Neki pacijenti umiru sami bez ikakvog kontakta sa svojim najmilijim. Okruženi su mašinama i ljudima koje ne mogu prepoznati jer je medicinsko osoblje sakriveno pod dvije maske, vizirom za lice i drugom zaštitnom opremom zbog koje izgledaju kao astronauti.
Covid nije prevara. Stvaran je. I okrutan. Virus lišava ljude dostojanstvene smrti.
Ovu moju priču dijelim s vama kako biste uvidjeli da nenošenje maske, nedistanciranje i neprakticiranje redovne higijene, pomažu širenju virusa usljed kojeg sve više ljudi biva hospitalizirano i umire okrutno i u samoći.
Zamislite da ste vi u bolničkom krevetu. Da ste sami. Nemate nikoga s kim možete pričati. Možda ne razumijete šta se dešava. Zamislite da je osoba koja umire od Covid-a neko od članova vaše bliže porodice, prijatelja ili voljenih osoba.
Srećom, moj otac je pušten iz bolnice, ali to nije slučaj s mnogim ljudima. Stopa smrtnosti raste i virus mutira.
Budite ljubazni prema medicinskom osoblju. Oni riskiraju svoje živote i neki od njih umiru pokušavajući da spasu vaše voljene. Odnijela sam hranu bolničkom osoblju kao mali znak zahvalnosti od naše familije.
Shvatite ovu pandemiju ozbiljno. Uvjeravam vas da ne želite živjeti sa strahom da ćete svoje najmilije ostaviti da umru sami.
